Ja sam oduvek spavao sa tvojim imenom na usnama ..

Dalje zaista ne bih imao ništa više da ti javim jedino možda to da si ostala najlepša medalja iz najlepšeg rata u kome su mi srce amputirali.


29.11.2012.

Želim te, cijelog tebe. Tvoje greške, tvoje uspjehe, tvoje omaške, tvoj bol, tvoje obične nedoumice, misli koje si imao i one koje si, nadam se, zaboravio, misli koje još uvijek nisi pomislio.

.



20.11.2012.

I nemoj da mi pričaš o smrti, o odlasku.. To je zadnja tema koja bi mi pala na pamet! I nek' znaš da ne volim surove priče i ne volim tugu, ne znam zašto uopće mislim da je i'ko voli..?! Svoj život jednostavno ne mogu zamisliti bez tebe. Od dva osl

.



16.11.2012.

..

„ Oduvijek se prema meni ponašao kao gad. Nikada mi nije dao niti jedan razlog da ga volim, nikada nije pokazao svoje osjećaje, no volim ga svim srcem, svom dušom, u sebi vrištim, kidam se, umirem za njim.Zašto? Ali opet, svako jutro se budim s nadom da će mi reći da me voli, da me je oduvijek volio, da mu od prvoga dana nešto značim baš kao i on meni i kako nikada nije skupio hrabrosti proznati mi. Onda padne noć, tad sam sama, zatvorena u sobi, bez lažnog osmijeha, sa uplakanim očima i tada shvatim da je još jedan dan prošao samo u nadi, kako se uzalud nadam i da nemam više snage za nastaviti dalje, ali opet neki glas u meni mi govori da se nastavim nadati, boriti za ljubav, da moram nastavim dalje, da cu jadnog dana i ja biti sretna, da necu zoru cekati u suzama. Istina, nada umire posljednja, i ja ću jednom čuti riječi –volim te- no ne od njega, ma šta pričam. Nadat cu se cijeli život tome, iako.. "



07.11.2012.

"Kada si nekome stvarno bitan, onda će taj neko uvijek naći vremena za tebe, bez opravdanja, bez laži, bez neispunjenih obećanja."

.



02.11.2012.

(L)

.



31.10.2012.

Ljubav je prilično divna stvar. Možda najdivnija. Ali to mora biti prava ljubav, za oboje.

.



27.10.2012.

:/

Skupio sam prvi svoj novac, izbrojao ga na kasi neljubaznoj prodavačici i kupio joj skupi parfem. Znam da joj se takvav sviđa, smješkajući se i izlazeći, mislio sam. Prodavači se nije pomaknula ni jedna crta lica. Nije ni slutila da nosim poklon svojoj dugogodišnjoj ljubavi. Svojoj ljubavi još od vremena kad sam mislio da je i ona dječak. I da je normalno da je tučem i guram s bicikla. Bila je najljepše sjećanje iz moga djetinjstva. I sad je najljepša. Samo što je malo viđam. Navratio sam u još jednu trgovinu u ulici i kupio joj za preostali novac bombonjeru punjenu alkoholom i višnjama. Te smo davno još krišom uzimali, kad bi ih donijeli gosti. Voljela ih je više od zabranjenog kupanja u rijeci subotom navečer. I meni su bile drage. Ali nisam ih jeo. Čuvao sam ih i poklanjao njoj za rođendan. Nakupila bi se velika prozirna vrećica. To bi reklo da sam puno krao. Al' ne, puno sam je volio. I sad je volim. Još više. Drugačije. Onako kako ljudi vole svoje žene s kojima imaju djecu. I ja ću s njome nekad imati djecu. Iako mi je sada samo 19 godina, brzo će to proći. Da, tako je moj tata uvijek govorio. Znam da sam i ja njoj drag. Nekako me posebno gleda kad se češlja. I kad stavlja onaj crveni ruž i pudra nos. A lijepa je ona i bez ruža, i pudera, puno puta sam joj to rekao. Samo se slatko smijala. I večeras ću joj reći kako je lijepa. Poklonit ću joj dvije najdraže stvari i ako uzmognem snage reći ću joj da je volim. I da više nismo djeca. Ni ja. Ni ona. Da nam je odavno suđeno. I objasnit ću joj da sad možemo biti skupa. Kao odrasli ljudi. Da, kao svoji ljudi. Objasnit ću joj to kao kad je bila mala, i kad sam joj objašnjavao da sve lijepe ljubičaste bobice nisu borovnice. Da su neke otrovne. I život je otrovan, govorio bi tata. Al' prema nama, nekako nije bio. Imao sam uvijek sve što sam htio. Zdravu obitelj, mašte napretek, par dobrih drugova i nezamjenjivu nju. Istina, nisam imao materijalnih mogućnosti, al' koga za to briga. Ima puno važnijih stvari. Da, važnijih, kao to da ću joj za par sati priznat ljubav, što nije prijateljska - sjetim se. I otkucalo je pola osam. Otkucavalo je i moje srce, jače nego nedjeljno zvono. Išao sam do njene ograde, razmišljajući je li ispravno da joj uberem cvijeće iz njenoga vrta. Ipak nisam. Djetinjasto je. A često je znala reći da sam još zarobljen u djetinjstvo. A ako je djetinjstvo ona sreća, ma, nek' sam zauvijek zarobljen. Evo je izlazi. Srce se ne smiruje. Idem prema njoj. Maše tek osušenom kosom i smiješi mi se. Umalo da preskočim ogradu da što prije uđem. -Večeras je lijepa večer. Mjesečina, kažem joj. -Jest, posebna. Kaže ona. -Lijepa si k'o bezbroj anđela. Donio sam ti poklon, govorim žaleći za ovim otrcanim komplimentom s anđelima. -Hvala, reče ona i nasmiješi se k'o da sam malo dijete. I neka, tako se i osjećam. -Baš sladak. Uđi. Mama je unutra, napravila je kolač s jabukama. Voliš ga. A ja žurim. -Kako žuriš? Ne razumijem. Večeras je duga noć i posebna. I sama si rekla. -Da i lijepa. Ali zbilja idem. Ukazaše se crna kola ispred. Onakva kakva se rijetko viđaju u našem kraju. Kakva nema ni biskup. I odlazi. Odlazi srna moja crna, sjajna u isto tako sjajan auto i neuzevši poklon. Maše. Maše djetinjstvu, jer večeras ga ostavlja, al' s nekim, s kim ga nije provela. Odlazi, a s njom i moja suza iz oka i život što sam ga sanjao godinama.



21.10.2012.

....

"A on. On je bio moja prva prava ljubav. I nije bio najbolji, a ni najljepši, ali meni je bio sve. Nismo ni bili dugo skupa, ali zavoljela sam ga za cijeli život. Znao je kako sa mnom. Čak sam i njegove laži voljela. I kad sam bila ljuta izmamio bi mi osmijeh na lice. Ma koliko god da me povrijedio, voljela sam ga, i volim ga i voljet ću ga. Sve bih dala da smo ponovno zajedno, ali to nije moguće jer društvo je utjecalo na njega. Nijedan neće biti kao on. Kraj nikoga srce neće ubrzano kucati kao kraj njega. Ne znam zašto mi se toliko uvukao u srce. Ujedno ga mrzim i volim najviše na svijetu. I kao da je sve bilo jučer. Sjećam se kad mi je prvi put rekao da me voli i tada me potpuno zaveo. Ljubav moja jedina. Najveća. Svi su mi uvijek govorili da me ne zaslužuje. Znala sam ja to, ali ljubav jača je od svega. I gdje god krenem sve me podsjeća na njega. Vidimo se ponekad i pogledi nam sve govore Ja znam da i on još uvijek nešto osjeća. Možda nam se putevi ponovno spoje, a dotad... Dotad sam osuđena na lažni osmijeh i lažnu sreću s drugim dečkima u kojima vidim samo njega. Eh, da mu mogu poslati suze jer suze bi mu rekle sve. I više nikada neću biti ona prava ja bez njega. Jer samo on me u potpunosti ispunjavao. A sada. Sada kao da nema pola mene. Živim s lažnim osmijehom. I da, uvijek mi je govorio da me se sjeti kada gleda u zvijezde, i ja se bome sjetim njega. I više nego što bi trebala. Jer on... On je postao i ostao stalni stanar moga srca."



17.10.2012.

''Kad' pronađeš ono što si dugo tražio,čuvaj to.Nemoj da ga uzmeš,pa baciš.Jer si onda bezveze izgubio vrijeme na traženju.'' :)

.



07.10.2012.

Tako puno si mi značio a tako malo je bilo razloga da ostanem kraj tebe.

..




Stariji postovi

Ja sam oduvek spavao sa tvojim imenom na usnama ..